Beznadje…
Stojis sam, ogoljen,
Pocijepan
U dronjcima
Zguren..
Zabio glavu u pijesak..
Je li tako lakse pitas se,
Dok gomila oko tebe dize ruke uvis
Gazi te sa osmjehom
Gurajuci te u beznadje svojim stopalima..
Sve dublje i dublje..
Ne pomaze ni sto se okreces prema suncu
Ni sto ispijas kapljice kise
Ne pomaze
Nozevi i ekseri zabijaju se sve vise i vise..
Crvena tinta sve prekriva
A cinican osmijeh probija
Jutarnju maglu.
Obrazi zguljeni
Ruke otezale od teskog rada
Kome da se klanjas
Kome da sapuces
A kome da se sklanjas
Dok znas kako u zivotu svaka traka, svaka rijec i pokret..
moze da bude necija kopija
Prisvojen i otudjen
Nalik na orginal..
Al je ipak kopija..
Tvoj zivot je tvoja robija
Tvoji snovi
Tvoj odmor..
A ljubav izgurana iz svog gnijezda
Jos je ipak carolija..
into sand, to cover your face..
You feel you need to hide..
You want to hide your emotions, your mistakes, your life…
The sand is burning down not just your toes,
not your hands,
not your face
but your shadow as well.
You scream..
you yell,
you call for help.
When you look up you see yourself standing high and straight
you see the inner power
you see a light
you are sure that your shadow
will not go away
and burn
as long as you manage to stay above the ground
facing the complexity of life
believing in yourself!..
shadow will remain,
and you will get strength and power
to face another day!
“Life as it is, it is about to have another day..
have another chance to come to your way!!!“