Beznadje…
Stojis sam, ogoljen,
Pocijepan
U dronjcima
Zguren..
Zabio glavu u pijesak..
Je li tako lakse pitas se,
Dok gomila oko tebe dize ruke uvis
Gazi te sa osmjehom
Gurajuci te u beznadje svojim stopalima..
Sve dublje i dublje..
Ne pomaze ni sto se okreces prema suncu
Ni sto ispijas kapljice kise
Ne pomaze
Nozevi i ekseri zabijaju se sve vise i vise..
Crvena tinta sve prekriva
A cinican osmijeh probija
Jutarnju maglu.
Obrazi zguljeni
Ruke otezale od teskog rada
Kome da se klanjas
Kome da sapuces
A kome da se sklanjas
Dok znas kako u zivotu svaka traka, svaka rijec i pokret..
moze da bude necija kopija
Prisvojen i otudjen
Nalik na orginal..
Al je ipak kopija..
Tvoj zivot je tvoja robija
Tvoji snovi
Tvoj odmor..
A ljubav izgurana iz svog gnijezda
Jos je ipak carolija..