Budjenje..
Slusam zvuk sirene sto para ulicu,
Probija usnu skoljku, u pomoc zove.
Covjek je stao, ne zna kud bi krenuo,
Gleda lijevo, pa desno..
Ne bi se okrenuo,
U jednom trenutku citav mu se zivot izmjenio.
Dok sirene trube kroz ulice,
On se hvata za glavu i brise rukavom lice.
Sjecanja naviru, zvuk sirene razbija noc,
Odvozi voljeno bice, trazi u stranim licima pomoc.
Stranci se odmicu, izbjegavaju i odlaze,
On se sklanja,
On ostaje uz ulicu dok kolona auta prolaze.
Zvuk sirene se gubi u daljini,
Krikovi iz proslosti se udaljuju,
Lica poznata blijede
Stranci i dalje u povorkama prolaze,
On se grci osluskujuci dane sto dolaze,
Ustrasen ne znajuci, kakvi dani slijede.
Uhvati se tuga za njegova koljena,
Vuce ga,
Ruke su mu obmrle, ali jos se ne predaje,
Lice mu se izduzilo, a srce glasno otpuhuje,
Ritmom koji ne posustaje.
Sitne cestice znoja se cijede preko lica,
Sapuce u sebi: ‘ustani covjece, podigni se i kreni.. nisi rodjen da budes kukavica.’
Na krovovima obliznjih kuca slavuj potiho pjevusi,
Zadnjim atomom snage se izdize,
Sebi zadatak zadaje,
Iako se sve oko njega rusi,
‘Nisi srusen- priznaj!’
Odluku donosi odmah,
Ne zeli cekati tuzna jutra,
Robovati proslim vremenima,
Zeli ispratiti proslost,
jer proslost se ne zaboravlja,
Proslost se slavi i velica,
Instrument je poznat, dobro svira..
Note su mu pokidane,
Vrijeme je da se nova nota bira..
Sjedinjen sa svojom tisinom
Krece ljubiti drugacija jutra,
Kroz prozorska okna,
Otrjeznjen, osvjescen
Zna..
Nova jutra donese i nadu
Nose i nova sutra..
