Sklopi oci…
Kad sklopis oci sto vidis,Uplasenu djevojcicu?Uznemirenu i zbunjenu, uhvacenu u vrtlogu,
Opsjednutu vjecitom borbom izmedju svijetla i mraka. Otrgnutu od gnijezda, umotanu u maglovitu postelju od zraka?Kad zatvoris oci sto vidis?Umornu mladu zenu, zbunjenu, izgubljenu u vremenu,Nenaviknutu na grubost, otupjelu na okrutnost,Slomljenog srca a strasti zeljnu?Kad sklopis oci sto vidis?Uplakanu staricu, spustene vjedje,Nenasminkano lice? Izborano?Umorno lice oziljcima iscrtano?Osmjeh bez topline,Rijeci bez vedrine?Ili izbodeno, slomljeno srce komadicima lazi sto su ostavile oziljke?Sto vidis?Trebaju li oci podignuti trepavice,Ugledati novi dan,Ili je tuga preteska.,Pa je bolje da citava prica ostane neispricana danas?!Nek’ ostane ova prica u nama!Nek bude to jedan san,A ti otvori oci jedino onda, kad te bude obasjao ljepsi dan..
Sunset…lost in thoughts. It is easy to be lost within yourself, when you are connected to the nature. Open your heart, close your eyes and let the sun to take you in the world where everything seems to be possible…