Paucina…
Kako bi bilo otvoriti oci,
Skinuti paucinu sa zjenica,
Jednim pokretom kao sto skinemo znoj sa cela?
Kako bi bilo promijeniti svoj dodir sa svijetom?
Izbrisati kukolj jednim dodirom,
Kao kad se univamo..
I skidamo naporan dan sa nasih obraza
Pokretom rucnika?
Na rucniku ostane sva prljavstina dana,
A u nama i na nama cista, svijetlla oprana tijela.
Kako bi bilo pjevati na sav glasIz petnih zila..
Da sva stakla popucaju od naseg unutrasnjeg poriva,
A mi da se budimo olaksani
Bez tereta, bez tovara sto nas gura,
Da se odmaramo i onda kad nam nije do odmora?!
Kako bi bilo da su sva jutra provucena
I destlirana kao voda koju cijedimo iz dana u dan?
Sigurni da smo skinuli paucinu iz nasih zivota
onako kao sto se skine prljavstina..
Sve u jednom pokretu.
Snagom ratnika!
Voljom junaka!
Majcinskom ljubavi..!
Kako bi bilo da se i ti probudis u zagrljaju
U ramenu svog junaka bez paucine u ocima..
Ovako kao ja?
Kako bi bilo,
Bi li prepoznala da je to ljubav
Ili bi joj trazila opravdanja?
Kako bi bilo da zagrlis sebe,
Utones u sopstveni mir..
Obuhvatis se rukama u zagrljaj,
Zadrmas svemir..?!
Osjetila bi buru o kojoj ti pricam,
Osjetila bi dodir vjecan,
Istopila bi se u njegovom zagrljaju.
Isto kao i ja..!
Samo kad bi skinula,
Tu paucinu s ociju sad..
you could not see the blue sky
if a web is covering you eyes…
Take the web off your eyes,
open your sky
enjoy purity and innocence of the blue sky…