E MOJ NARODE

Nisu godine krive za nase nestasluke,

Za pogresne odluke, za nivo inteligencije,

Zbog  promasenih pokusaja

U vrtlogu smo se nasli ,ne mi i nasa generacija

 nego citav svemir.

Citava vasiona

se bori s tim vrtlogom godinama.

Nepravde kao pijavice izlaze iz raznih pukotina,

Prekrivaju prividnu radost,

Onu u koju smo vjerovali godinama.

Najlakse bi bilo zatvoriti oci,

Praviti se da ne vidimo,

Skupiti se u svom svijetu

I likovati prividno..

Dok smo sigurni u nasem dvoristu

Nista ne bi ni trebali da poduzimamo.

Uzivajmo u svojim plodovima,

Radujmo se sto postojimo.

A kad nas ustrase sa cudovistima,

A cudovista  nam nisu strana,

Pogledati cemo se ispod oka

I shvatiti koliko je ljudska svijet razlicita, 

moze biti i plitka i siroka.

Kroz djetinstvo su nas plasili sa babarogama.

Sad kad te baberoge dobiju covjekovo olicje,

Sad vidis na koga u stvari cudovista lice.

Treses se i goris, 

slusas ga kako glasno arlauce i vice kad govori..

Puhnes u zrak, siroko otvorenih usta

I zaustavis nevidljivi znak, otjelotvljenje tvog herojstva ispunjava i hrani kao melem 

Izgubljena i zalutala stada ovaca.

Cudis se sto dvorske lude likuju

Nad tvoim poljem, sto su ti posijali oranice 

Uzvikujuci bice bolje, a ti se mrstis u dusi svezan,

Jer i zbog postenog nacina nekad budes i privezan.

U moru zbivanja shvatis koliko si slobodan, 

a koliko si vezan..

Mucis se sa lancima, priznajes sebi,

Da si i ponovo rodjen ovako nesto dozivio ne bi.

Nije vazno, uzvikujes,sto zivis u 2020,

Nista nisi naucio

Dlakava cudovista i dalje kolo vode,

Izgubili smo se u vrtlogu nocne more.. 

drugi likuju i kolo vode, a ti se ne pomjeras..e moj narode..