I opet kisi

I opet kisi…

I opet kisi

ulice skripe pod nasim stopama, 

ruze se dodiruju uspavano,

I sve je monotono.

Monotonija uznemirenih trzaja

Prosipa ljepljive kreme po nama,

Prsti se ispreplecu,

Dok..

Vjetar ih miluje svojim pjesmama.

A u kosi parfem leprsa noseci cudne zvuke ljeta.

Da ne poznajem obicaje, 

pomislila bi da se zavode,

Pomislila bi da umiru u sjecanjima

Cekajuci ljubav i zelju da se probude.

Dvije ruze, leptir i krila boginje

Mirisom svojim opcinili su jutra,

A u kojoj prici tebe da pronadjem 

Gdje da nadjem sva ona svitanja,

One skitnje i ljubovanja?

Gdje su one setnje uz obale?!

Gdje da nadjem tebe?

A gdje cu sebe da pronadjem?

Ja umorna od ovog vremena,

Umorna od sjete,

Od prica i postupaka, 

od pravila, propusta, gresaka

Kao i od novih nadanja,

Kao i od cekanja..

A ti ni ne skrivas pogled ljubomore

prestao si se radovati,

Prestao si slusati kise,

Prestao si oponasati miris bagrema 

Postao si okorijela stijena 

Postao si otporan na zenske suze

Nisi vise bio ni prijatelj ni drug..

Tudja neka vremena su te preuzela,

Tudja ruka vjeru ti uze..

Svaki novi pogled je postao besciljan, 

Svaki novi dan monoton i stran!

A nekad..

Bio si ljubav jesenskih kisa

Bio si kratka ljetnja prica,

Bio si smiraj ljetnjih sparina,

Bio si gutljaj crnog vina..

I predstava sto se zavrsi u tri cina..

Ne trebamo se ni gledati,

Dok nam se ledja doticu spontano,

Ne trebamo se ni dodirivati 

Dok nam se misli u svemiru dodiruju nestvarno uz pjesmu.

Trebamo dopustiti ledenom zraku

Da ispuni prazninu,

Da struja smiri vibracije

Oznaci vrijeme koje isceznjava lagano,

Oznaci duse koje se traze!

I opet kisi,

Opet se sjeta uvlaci u ljude

Opet umorna lica zure ulicama,

Zure bespotrebno

Jer svatko prema svom cilju stigne

Nevazno od brzine kojom ide.

Dok se cekanja uvlace u ljude,

U njihove praznine sto su ostavili

Onomad kad su ljubovali,

Onomad kad su se obecali jedni drugima

Na vjernost,

Na ljubav!

Sve dok ih smrt ne rastavi..

A rastali su se sami zbog ljudskih poroka,

Zbog sitnicavosti i ljubavnog lopovluka..

I dok kisa pere ulice grada,

Osjeti se zamor medju ljudima,

Osjete se ledena cekanja,

Osjeti se panika,

Ruka ruku vuce da se priblizi..

A ruka od ruke se odvaja

Prazno mjesto koje njima ne pripada.

Zjapi..

I pricaju ljudi umornih lica

Pricaju da su ih poznavali

Pricaju da je..

Ljubav za njih bila religija,

A

Kroz isprazna cekanja 

postala je njihova tragedija..