Istina…

.Isklesana od nedovrsenih prica

Sa torbom punom oziljaka,

Dosla si da trazis pravdu

Klececi pred Boga..

A pravda je zamotana u tisuce svjetlecih papira

I tko zna ciji je papir istina tvoja?!

Nisi li se nagledala jada dosta?

Nisili li zatomila svoju ljubav,

Samo da je zloba ne prepozna?

Koliko puta si gasila svoj sjaj,

Samo da bude identican drugima..

Koliko puta si se sklanjala i saginjala,

Zbog tih nekih,

Cija je zloba njih same iznutra iscrpila?!

Ostala su to prazna lica,

Goreci bez vatre i svijetla

Zatvorenih ociju,

Zagrnuti carobnjakovim plastom,

Koji uvijek izvuce nekog sretnika

Iz svog rukava bez pitanja,

A njihova lica ostala su da vise jos dugo,

jer..

Ispijena im je zivotna snaga,

Izjela je njihove osmjehe,

Jedino im je supljina ostala?!

A u sjaju sto je tinjao..

Ti si se vracala sebi..

Pozdravljavala si svoja jutra..

Bila si ti svoja..

Isklesana zena..

Ratnica i prijateljica,

I sadasnjih i buducih vremena.

Sjetis se prica, uskocica i pravila,

Sjetis se svih onih ljudi sto su ostali,

Uski u svojim stavovima,Umrtvljeni u svojim porocima..

I te sitne duse nadju snage,

pa ti svijetlo hoce da ugase..

Svojom mizerijom i oholoscu,

pokusavaju te poniziti a ne mogu..

Ne znaju..

Ne znaju da to ne mogu!!!