Kisa…

Kisa..,

Nekada su kise donosile tugu,

Nekada su kise prale dusu

Ako se otvoris i pustis suzu

Kome u stvari cinis uslugu?

Miris kise dise ti na obrvama 

Krvaris venema dok se branis,

Je si li svjesna kome sluzis u tim paklenim vremenima,

Je si li svjesna ili je to obmana?

Hladno je, tijelo zbori,

Skuplja se kapljica na vjedjama,

Ljubis ruke, dok molitvu izgovoris 

Vjernoj Danici zastitnici vjernika.

Porucujes sebi, mladjoj verziji, da cuva kapi kise,

Da ih krije u svom narucju,

Da dise dok ih slusa,

Jednom kad odraste i kisno smirenje ce da se izbrise.

Nije da su kise drugacije, ni da cjelivaju dulje,

Nije da su se vremena toliko izmjenila

Ljudi su potisnuli svoja vjerovanja

Unistili su car nevinog nadanja.

I dok posmatras kise kroz spustene trepavice,

Dok te kapljice ljube i umivaju ti lice

Ti se nesvjesno predajes culima Afrodite

Zastitnice, ljubavnice!!

Neka kisi i danas i sutra. Nek’ su dani sivi,

Dok u dusi plamena ima

I na kisi, I zbog kise

Ljubav raste i siri se kao plima!!