Prazna casa na mom stolu, voda je izlapila iz nje ni snage ni volje..
Da ustanem i dosipam..Cudim se sto me uhvati melankonlija..
A znam biti ce bolje..Kisno jutro vjetrom zarobljeno, pokvasilo je moje prozore, ja sa druge strane mog prozora, iz tople sobe posmatram joj mokre tragove.
Na trenutak dusa mi pozeljela,
Da mi kisa lice okupa, dok sam joj nogu pruzila. .Ona me svojim pljuskom poprska od glave do pete..I sva sam mokra..Svaki pokret je ostao prikriven! Necujan u noci sto samo pljuskom razbija tisinu. Prici cu joj ipak malo,
jos mi je do dodira sa kisom stalo. Na rubovima plocnika svijetla grada su zaspala. Kotrljaju se zalutala stopala, prsti kapljica po vjernim grancicama, Okupanog kisom drveca. Smijem se i pitam vjetar,
Dok se nad gradom nadvila tama, u tisini moje verande,
Je li mi prijeti veceras?
Ili mi se sveti, sto uz kisni ritam, ja jos o ljubavi razmisljam..
