U narucju te drzim malena kapljice,
Sastavljena si od milon prozirnih cestica,
Spakovana u narucje majke tvoje, oceana.
Je si li blize oblaku, vjetru ili pijesku..
Kakvu mi pricu donosis
Pitam, dok..
Prolazis mi kroz prste i ne ostavljas tragove..
Pozelim da sustim kao more koje te meni prinosi
Pozelim da vristim
A glas mi zaglusuju tvoje majke talasi..
Tako si prozirna i cista,
Gotovo nevidljiva u mojem dlanu,
Ne zadrzavas se iako te pijem
Svojim pogledom kao na slamku..
Prilazis mi
I vracas se meni
U hucanju uzivala bi..
A stojim gordo pred tvojom ljepotom
U trenutku te vidim cijelu,
A onda mi kliznes po prstima
A oni hladni i mrzil,
Ne mogu ne uzdahnuti..
Sva sam u momentu: ‘aha.’
Pozalim se vjetru da te vrati,
A on me zapljusne svojom ogromnom snagom.
Uzdrma me tako snenu,
Valovi sve blize puze prema meni,
A ja sam sto dalje tebi,
Bjezim,
Dok me magla obuhvata cijelu,
Nisam dosla da se izgubim
Vicem dok mi glasnice nestaju
U jeci podivljalog mora:
‘Dosla sam da se sprijateljim!!’
