Opustena i smirena,
sjedis okrenuta ledjima.
A vjetar ti kosu nosi preko proplanka,
mozda bi te novic spasio da se u mislima pojavi stanka.
Je si li izgubljena u prirodnom lavirantu?
Tko si djevojko crvenokosa,
gdje si krenula tako bosa?
Znas li naci put do stare staze
ili se bojis ustati, ne zelis da tvoje noge zelenu travu gaze..?!
Svaki novcic za novu misao,
Kupe sve nove rijeci, gradi novi smisao,
ples divljih ruza opojni miris siri ,
Dok gledas u oblake,
pitas li se da li to sunce iza oblaka viri?
Vjetar i njegova melodija
odzvanjava kao echo u tvojim usima,
gust bi bio prosetati po tim stazama
kupiti novcice koje je misao izbacila..
Smirena i opustena..
ostala si sjedtiti na proplanku,
djevojko crvenokosa,
novcice sto si skupila cvrsto si ih u saku stisnula.
Sad ti hlade tvoje prste, sad slave,
a tebi nikad dosta te prirodne slike..
Ustani i prosetaj
Dok te vjetar miluje,
opusti se,
drugacija si,
zena si satkana od posebne vrste !
