Toliko puta si okrenula ledja,
Toliko puta si predala zaboravu suze,
Otpustila si kotacice zivota,
Sad te sudbina rukama svojim muze..
Sjetis se uplakanih ociju svoje majke
Sto laktovima brise suze
Dok te ispraca, dok odlazis..guse te njeni jecaji
Dok ona u svoj zagrljaj te cvrsto uze..
Sjetis se svojih oprostaja
Pogleda, zaklinjanja, molbi i preklinjanja,
Sjetis se ljubavnih brodoloma
Nasukanih osjecaja, ljubavnih vratolomija.
Nije lako gledati nekog kad odlazi,
U krajicku oka suza se spusti
Tijelo omlitavi, uznemiri se
Jedna ruka drugu iz grca pusti.
A ledja sto odlaze smanjuju sliku u ocima nasim,
Pozdravi i zelje postaju nevazne
Pita se covjek dok se oprasta
Postajes li vazniji u ocima vasim?!
Okreces ledja i ti koracas na drugu stranu,
Sve je postalo proslost, zivot je isao po planu,
Ne treba traziti u tudjim dvoristima ni ruze ni cvjece,
Svatko poznaje najbolje sebe i kovac je svoje srece.
Ne moze novac kupiti srecu,
Ne moze se osmijeh izgubiti iz srca..
