Hope

Do I really want one to be loved..

Do I really know what love is all about,

why so much of messiness is going around,

why some eyes need to be blue, dark hair and pure soul,

why does it matter so much to you?

Am I lost in dreams of my own existence

do I really know that I exist

if I am not loved by you?!

if I am only a stranger, and acquaintance, a lover, a dreamer

would you still love me,

as if you love me today?
Is that love that we are talking about
Always mysterious, never surrender

as the river kisses the stream,

as when you wake up full of that dream,

as when we kiss each other creating explosion on earth

consumed by eruption of emotions..

is it not the same as we are moving mountains

with our bare hands?!

You …tell me,

what love suppose to be,

how cuddle could immerse in the dream..

tell me..

should I be loved by someone like you,

should I be enough?

Tell me the true…

,

Je li stiglio ljeto, pita jesen svoga suputnika zimu.

Je li vrijeme kisovito i olujno 

Ili mi se samo pricinilo?

Ljeto se skrilo, iza oblaka, u grmlju i siprazju

Uziva dok proliva svoju toplinu po obliznjim obalama.

Kroz grane mu se smjesak prosuo,

Jos bi se durio, ali sa vjetrom se dogovorio..

Nije mu se jos izlazilo,

Nije zaboravilo kako lisce place kad susti svojim jesenskim kisama,

Nije zaboravilo kako se stablo trese kad ga zagrli zima,

Nije zaboravilo ni kako rjecica zubori kad je hladna i mrzla,

Kako vjetar skida uspavane suze sa otpalog lisca!

Rastrese ljeto sa sebe kapljice jesenske, hladnocu zimsku, uspavano proljetnje sunce,

Zakoraci u svom punom sjaju 

I obasja svako lice..

Stize ljeto u kociji prepunoj suncevog sjaja,

Vristi od njegove zute boje..

Bjezi jesen iz svoje kolijevke,

Zima je potisnula svoje povike 

A proljece skuplja svoje vjesnike..

Sve to ima svoju car..

Svaka nova sezona

 donosi ljudima novi prirodan dar!!!

Anna..

Summer is coming ..

Has summer arrived, the autumn asks his companion winter.
Is the weather rainy and stormy
Or did it just appeared as that to me?
Summer hid, behind the clouds, in the bushes
It enjoys spilling his warmth on the nearby shores.
A smile spilled through its branches,
It would still sulk, but agreed with the wind.
It hasn’t been out yet,
It hasn’t forgotten how the leaves cry when they dry their autumn rains,
It hasn’t forgotten how the tree shakes when winter embraces it,
It hasn’t forgotten how the river rumbles when it’s cold and cold,
The wind takes the dormant tears from the fallen leaves!
The summer drops of autumn scatter, the cold of winter, the dormant spring sun,
Steps in all its glory
And it shines on every face ..
Summer is coming in a carriage full of sunshine,
It screams from its yellow color ..
Autumn escapes from its cradle,
Winter suppressed her cries
And spring gathers its messengers.
All this has its emperor ..
As every new season
brings people a new natural gift..
Called LIFE!!!

Anna

Put…

Prodao si se za saku dolara..

Kad si spakovao kofere i krenuo u nepoznato.

Nije bilo lako..

Krijuci se sam od sebe si krenuo

Sa zeljom da se nadjes..

U grcu si prelazio preko nasmijanih lica

Trazeci poznate..

Putovanje do samog sredista dugo je trajalo.

Je si li pratio snove u tim danima?

Je si li zaplakao?

Je si li ostavio suzu u samom kutku oka

Kao sto si ostavio sume, zelena polja, rijeku,

poznata lica i casu domaceg veselja,

Da joj se vratis kad shvatis sto je sreca?!

Zivot je kao poker,

Igras otvorenih ociju, a budes izigran..

A moze da bude i ringispil..

Vrti se u krug,

Ponekad te zanos ponese pa letis visoko

Nije te ni strah gledati dolje,

A onda se obuzdas i trazis sigurnost u tom grumenu zemlje..

Koju si onako nevino jednom davno ostavio.

Pomirises zenlju ispod sebe

I cudis se sto mirise,

A zemlja kao zemlja mirisljiva, plodna, zelena, bogata.. zove na razgovor,

A ti se ne vracas njoj!

Kupis snove, one sto si nekad davno ostavio,

Trazis vise, 

Mislis bogastvo je materijalno 

Prodajes sigurnost, jer si se zasitio..

A onda shvatis da kljuc tvoje sudbine 

Lezi zakopan u tebi,

Sreca je mala linija koja dobije smisao

Kad shvatimo kakvo blago u sebi nosimo!

A ti..

Zelis jos ocima utapkati ljepotu zemaljske kugle..

Zelis je obgrliti, zadrzati kao da je imitacija one druge!

Pitas se, 

Postoji li covjek na ovoj zemlji koji bi te shvatio,

Koji bi dao smisao tim divljim lutanjima,

Trazenjima i iscekivanjima?!

Mozda je zivot kao brdska zeljeznica,

Penje se u nepoznato do odredjenog trenutka,

A onda koci i zastajkuje,

pa izguruje sve one nevidljive znakove.

A ti se mrstis kisa ce, uvlaci se hladnoca u kosti,

Mrak u sobu..

A ti se radujes..

Jos si tu..

Jos nade ima!

Nije ti lako..

Nisi vise dijete,

Bojis se sanjati jer ti to ne prilici,

Zdrobio si snove i spresao ih u korijenima

Ali..

Nisi se predao..

Vjerujes u jutra,

U izmaglice, u svitanja,

Osjecas titraje. 

Ponovo se pitas, imas li snage da ponovo vjerujes?

Smijes li se nadati,

I pokupiti te zaboravljene snove?!

Nekada davno, ostavio si snove da spavaju u jaslicama novorodjenceta,

Ostavio si snove na tracnicama od vlaka, 

Izgubio si ih u barsunastim oblacima

I sad se pitas, po tko zna koji put:

‘Gdje je nestao smisao svega?’

A svrha tvog postojanja je zapocela kao dar..

Priznajes ljubav s kojom si rastao,

Prepoznajes puteve na kojim si zastao,

Mudre rijeci, strana i domaca mjesta

I cudne face, tudje i tvoje poznate likove.

Bio si malo dijete u kolijevci bez snova

S nadom da krenes iznova

Kad se izgubis..

Mozda se lakse izgubiti, nego pronaci..

Slike ti postaju jasnije..

Misao postaje vedrija..

Lako je otici kad se imas gdje vratiti,

Lako je nestati, a tesko se izgubiti

Kad imas vjeru, dar i zelju..

Covjek si..

Treba da budes slobodan da biras,

Da planiras..

Da sanjas..

Da stvaras..

U svakom momentu dok rastes..

Treba imati mogucnosti..

Da,

Druga vrata otvaras!!!

Kad su krosnje zaklopile svijetlost,

Kad su kise izaprale vlagu,

Kad su suze oprale tugu iz srca..

Kad sam dodirivala zvijezde svojim pogledom,

Rekao mi je volim te..

Ostala sam zbunjena, kao dijete rasirenih ociju,

Ostala sam skamenjena, bez snage da se pomjerim,

Ostala sam sokirana i posramljena,

Prema ljubavi sto je izbijala iz njegovih pogleda!!!

Ruka mi ostala visjeti u oblacima..

Nisam se mogla prepoznati,

Dok mi je suza izbijala iz uglova 

Iz skrivrnih pukotina..izgubih se od emocija..

Tako je to kad si voljena..!

Saptalo je drvece kroz grane,

Smijao se mjesec posmatrajuci nas sa strane,

Sunce nam je zmirkalo..

A ja sam sam samo cula dvije rijeci: ‘Volim te..!’

I ponovo se u sebi izgubila..

Rekoh sebi: ‘Ne biraj rijeci u sumraku 

Ne pali vatru u vrucem danu,

Ne dodiruj, ako ne osjecas custvo sto te prozima 

Ne trazi da budes drugacija

Ovakva kakva si, najbolje sebi pripadas..!!

Tu nasa prica zapocinje , 

Nas dvoje nestali u svijetu romantike,

Ti.. sto darujes mi svijet ispred mojih nogu..

Dar od Boga, mnogi bi rekli da mogu..

I ja sto zastajem, ispitujem,

Uljuljkana u narucje ljubavi

prije nego sto krocim u njega

I zvijezde smireno dotaknem..

U narucju te drzim malena kapljice, 

Sastavljena si od milon prozirnih cestica,

Spakovana u narucje majke tvoje, oceana.

Je si li blize oblaku, vjetru ili pijesku..

Kakvu mi pricu donosis 

Pitam, dok..

Prolazis mi kroz prste i ne ostavljas tragove..

Pozelim da sustim kao more koje te meni prinosi

Pozelim da vristim 

A glas mi zaglusuju tvoje majke talasi..

Tako si prozirna i cista,

Gotovo nevidljiva u mojem dlanu,

Ne zadrzavas se iako te pijem

Svojim pogledom kao na slamku..

Prilazis mi

I vracas se meni

U hucanju uzivala bi..

A stojim gordo pred tvojom ljepotom

U trenutku te vidim cijelu,

A onda mi kliznes po prstima

A oni hladni i mrzil,

Ne mogu ne uzdahnuti..

Sva sam u momentu: ‘aha.’

Pozalim se vjetru da te vrati,

A on me zapljusne svojom ogromnom snagom.

 Uzdrma me tako snenu,

Valovi sve blize puze prema meni,

A ja sam sto dalje tebi,

Bjezim, 

Dok me magla obuhvata cijelu,

Nisam dosla da se izgubim

Vicem dok mi glasnice nestaju 

U jeci podivljalog mora:

‘Dosla sam da se sprijateljim!!’

An empty room, with no windows, with no lights

No air, and no breeze that will make a sound..

Silence it is, it is all around..

while a clock outside clicks

it is turning one and five,

I cannot stay inside,

memories are lost..

An empty room,

tries to capture me in its own silence,
Fear plays a new game,

teaching how to be scared.

I am not one, who can stay inside,

not for long anyhow..

not without window, or the clock,

I am taking a new step,
I am covering my eyes,

I have sacrificed enough.

whatever comes next,

we can take it together,

as you will be on my side,
so..

I am taking my car for a ride…

dressed into a green dress,
reaching for stars ..

so happy that the night will soon start..
it will give me better lights..

Nisu godine krive za nase nestasluke,

Za pogresne odluke, za nivo inteligencije,

Zbog  promasenih pokusaja

U vrtlogu smo se nasli ,ne mi i nasa generacija

 nego citav svemir.

Citava vasiona

se bori s tim vrtlogom godinama.

Nepravde kao pijavice izlaze iz raznih pukotina,

Prekrivaju prividnu radost,

Onu u koju smo vjerovali godinama.

Najlakse bi bilo zatvoriti oci,

Praviti se da ne vidimo,

Skupiti se u svom svijetu

I likovati prividno..

Dok smo sigurni u nasem dvoristu

Nista ne bi ni trebali da poduzimamo.

Uzivajmo u svojim plodovima,

Radujmo se sto postojimo.

A kad nas ustrase sa cudovistima,

A cudovista  nam nisu strana,

Pogledati cemo se ispod oka

I shvatiti koliko je ljudska svijet razlicita, 

moze biti i plitka i siroka.

Kroz djetinstvo su nas plasili sa babarogama.

Sad kad te baberoge dobiju covjekovo olicje,

Sad vidis na koga u stvari cudovista lice.

Treses se i goris, 

slusas ga kako glasno arlauce i vice kad govori..

Puhnes u zrak, siroko otvorenih usta

I zaustavis nevidljivi znak, otjelotvljenje tvog herojstva ispunjava i hrani kao melem 

Izgubljena i zalutala stada ovaca.

Cudis se sto dvorske lude likuju

Nad tvoim poljem, sto su ti posijali oranice 

Uzvikujuci bice bolje, a ti se mrstis u dusi svezan,

Jer i zbog postenog nacina nekad budes i privezan.

U moru zbivanja shvatis koliko si slobodan, 

a koliko si vezan..

Mucis se sa lancima, priznajes sebi,

Da si i ponovo rodjen ovako nesto dozivio ne bi.

Nije vazno, uzvikujes,sto zivis u 2020,

Nista nisi naucio

Dlakava cudovista i dalje kolo vode,

Izgubili smo se u vrtlogu nocne more.. 

drugi likuju i kolo vode, a ti se ne pomjeras..e moj narode..

Toliko puta si okrenula ledja,

Toliko puta si predala zaboravu suze,

Otpustila si kotacice zivota,

Sad te sudbina rukama svojim muze..

Sjetis se uplakanih ociju svoje majke

Sto laktovima brise suze

Dok te ispraca, dok odlazis..guse te njeni jecaji 

Dok ona u svoj zagrljaj te cvrsto uze..

Sjetis se svojih oprostaja 

Pogleda, zaklinjanja, molbi i preklinjanja,

Sjetis se ljubavnih brodoloma

Nasukanih osjecaja, ljubavnih vratolomija.

Nije lako gledati nekog kad odlazi,

U krajicku oka suza se spusti

Tijelo omlitavi, uznemiri se

Jedna ruka drugu iz grca pusti.

A ledja sto odlaze smanjuju sliku u ocima nasim,

Pozdravi i zelje postaju nevazne 

Pita se covjek dok se oprasta 

Postajes li vazniji u ocima vasim?!

Okreces ledja i ti koracas na drugu stranu,

Sve je postalo proslost, zivot je isao po planu,

Ne treba traziti u tudjim dvoristima ni ruze ni cvjece,

Svatko poznaje najbolje sebe i kovac je svoje srece.

Ne moze novac kupiti srecu,

Ne moze se osmijeh izgubiti iz srca..

Jos jedno svijetlo se gasi

jos jedna dusa spava nocas,

jos smo u zaledjenom vremenu

Vremenu gdje smo samo izlizane stranice procitane knjige.
Nismo zalutali putnici

nismo stranci

Kad skinemo prikrivene osjecaje..

sto nam ostaje?

Nocas me osjeti u svojim venama

Dok krv protice i cirkulira

moje srce ce da pjeva pjesme

I naljepsu muziku ce da svira.

Ne gasi svijetlo,

Ne gasi zadnju lampu

na staroj stazi..

pusti je nek’ gori,

dok gori ona i moje srce voli…