Hope

New kids are being born 

With new ideas, wishes and habits ..

They push through the blindfolded world,

And the world remained the same, neither ugly nor beautiful.

Those well-known kids

They enter a zone of illusions, so the passion for achieves leads them through life

They try to be better than their friends

And they go through life blindfolded.

Old kids compete by force

No measure, no value lifestyle forcing them to share tips ..

Every liquid substance collects and hardens

When it stands unused for a long time, it eventually rots over time..

Grains of salt and earth are mixed substances,

That started with evolution, and processed by human hands,

The two generations stirred when they met,

They bypassed spirituality and reached for power and prestige.

They look each other in the eye, looking for weakness

They look at each other and avoid each other gaze.

The younger generation thinks they are born versatile,

The elder believes that their strength lies in experience, and experience always 

beats it all and wins ..

Do not worry about me..

I will be fine,

I need a good song and a dance,

this night will be a wonderful experience..

Do not worry about me,

I will be fine,

I am a bridge that is standing during storm,

still strong and made of still..

Do not worry about me,

I will be fine,

life is like a river,

never slows dow,

you just need to know how to swim

follow a current,

and that is my dream…

Opustena i smirena,
sjedis okrenuta ledjima.
A vjetar ti kosu nosi preko proplanka,

mozda bi te novic spasio da se u mislima pojavi stanka.

Je si li izgubljena u prirodnom lavirantu?

Tko si djevojko crvenokosa,

gdje si krenula tako bosa?

Znas li naci put do stare staze

ili se bojis ustati, ne zelis da tvoje noge zelenu travu gaze..?!
Svaki novcic za novu misao,

Kupe sve nove rijeci, gradi novi smisao,
ples divljih ruza opojni miris siri ,

Dok gledas u oblake,

pitas li se da li to sunce iza oblaka viri?

Vjetar i njegova melodija

odzvanjava kao echo u tvojim usima,

gust bi bio prosetati po tim stazama

kupiti novcice koje je misao izbacila..

Smirena i opustena..

ostala si sjedtiti na proplanku,

djevojko crvenokosa,

novcice sto si skupila cvrsto si ih u saku stisnula.

Sad ti hlade tvoje prste, sad slave,

a tebi nikad dosta te prirodne slike..
Ustani i prosetaj

Dok te vjetar miluje,

opusti se,

drugacija si,
zena si satkana od posebne vrste !

Probudjena..

Ne sutkaj me.,

Ne reci mi da cutim..

Ne nadjacavaj me svojim tonom..

Ja govorim i kad treperim i kad pricam..

A najace pricam kad sutim.

Tko si ti da odredjujes,

cija tisina treba da se postuje?

Tko si ti da mi stavljas masku, da me sutkas.

Da mi branis da govorim, da se izrazim i zborim?

Tko si ti sto si se uvukao u narodnu svijest

Pa je nagrizas, trujes, zatvaras?

Ujedas sve i svakog dok se s njim sladis

Dva lica unistis i onda uzivas u toj paradi.

Ni boja tvog glasa, ni njegova jeka

Ni vrisak ni kritika

Ne mogu me zaustaviti..odronjavam se

Odcjepljujem se od tvog zida.

Ja jesam i echo, jeka i rijec i tisina i prepirka,

I stijena, rijeka i njena pritoka 

Ni svi glasovi tudji s ovog svijeta

Ne mogu me zaustaviti da posipam 

zrnca svoje mudrosti, 

na okolna mjesta.

Vlak se lagano uvlaci u stanicu tutnjajuci, probijajuci noc svojim oporim zvukom. Sve je moglo zavrsiti i zapoceti upravo na tom mjestu,

Mogli smo izbrisati trag naseg postojanja jednom ruku.

Bi li pogrijesili?

Bi li se ogrjesili?

Sto smo od zivota zeljeli, a sto smo dobili?

Svaki covjek ima u sebi i dobro i lose. Treba znati kako upravljati sa sobom. Treba biti hrabar u sebi i njegovati dobro vise, dobro ce nas cekati. Dobro ce nas pratiti!!!

Svaki covjek na ovoj planeti ima svoj tovar sto ga nosi kroz uske ulice svog zivota. Posrce s njim, pada se i uzdize.

Tovar je pun svega i radosti i bola, smijeha, placa, ljutnje, mrznje, jadikovki, ljubavi, dobrote, strpljenja, vjere, mudrih rijeci i pravih poteza. Na nama je kad se sagnemo da pokupimo iz tovara ono najbolje.

Cesto ne poznano ni sami sebe, a kamoli druge i njihovu sudbinu. A brzi smo na rijecima. Brzi sa odgovorima. Cesto mi iskrsnu tako slike kako je ljudima cesto jezik brzi od pameti. Kako vole druge optuziti,  kako su im drugi krivi i ne odgovaraju. Cesto te ljude i ne poznaju. Svi mi imamo taj neki osjecaj, ili vibe sto se odbija od nas. Nekog to privlaci, pa nas podrzava.. a drugi ga ne podnose pa nadju nacina da iskrenu sve ono dobro sto mi nosimo u sebi. Ne samo da izokrenu tu energiju, osjecaje, vec nadju nacina i da nas blate.. a i ne poznaju nas.

To me podsjeti na razne kriminalisticke serije i njihova vjecita prepucavanja i borbu sa zakonom.

Na kraju sve dodje do tog, kakvog advokata imate, koliko je brz i potkovan. Uvijek me nerviralo u tim serijama da nije do istine, vec do advokata i njegove sposobnosti. Cesto istina ostane skrivena, a muziku drzi onaj koji placa. Zar svi mogu biti tako podplaceni, u cudu se pitas?! To je malo dublja i duza tematika za ovaj mali prostor. Dobar advokat izvrne i cinjenice i istinu, a ako se nadjes s druge strane mozes samo da zjevas i vristis: Nije tako.’ Najgora i najgluplja su ona zatvorena pitanja, koja se odgovaraju sa da ili ne. U toj igri rijeci, koliko god sposobni bili, ako je advokatu cilj da izgubite.. vi ste bitku izgubili, cim ste zapoceli se igrati s rijecima. Niste to ni osjetili.

A ono vase, ‘ali.. cekaj.. to nije ono sto govorim.. ‘Nisam to mislila.. ali’.. ostane da visi u sobi i poslije, nakon sto je sudska rasprava zavrsena. Ako se kojim slucajem zbunite, razlog vise da vam ne vjeruju. Lica tudja, isprazna promatraju vas. Svi cekaju da nesto progovorite, a onda se bacaju na vas kao lavovi iz ringa. Nakostrijesi se griva, sape se ispreplecu. Svatko hoce svoj zalogaj. Ako kazete previse.. tek ste onda pojedeni. Dodjete im i kao dessert, kao sto bi narod rekao, date im i slag na tortu. Ne treba se dokazivati ni opravdavati u takvim razgovorima. Svatko cuje i izvuce samo ono sto zeli cuti. Za sve ostale cinjenice postaje gluh i ne sposoban prozvakati. Ne traze se tu osjecaji, nego cinjenice. Cinjenice koje se cesto izvrcu.. onako kako to prilici odgovara. Mada nije uvijek tako! Ponekad pravda i stigne.. bude spora, umorna i otrcana. Umori se i onaj sto je pravdu trazio, umori se od cekanja..

Kad si mlad vjerujes da je tvoje znanje i sposobnost dovoljno da sva vrata ti otvori. Vjerujes. S nadom se budis i ustajes. Onda shvatis nije tako, treba imati i te neke veze.. onda u zivotu lakse ide. Sto mozemo mi koji nemamo ama bas nikakvih veza? Treba li da odustanemo od svojih snova zbog drugih? Treba li pustiti druge ispred nas? Ne, ne treba odustajati od sebe i svojih snova.. nikako. Naci ce se nacina, duze ce trajati, ali ono sto nam je predodredjeno, u sto vjerujemo, za sto se borimo postat ce nam i dostizno nakon mnogih uspona i padova.

Ne mogu ne dotaci se onih ‘najboljih’ medju nama. Oni sto vas ili ne vide, ili vas vide s dozom prezira ili ljubomore. Cesto naidjem na price od onih koji su najbolji u svemu sto rade, ne zato sto su najbolji i nama. Najbolji mogu biti samo sebi, ali njihova samokritika je nestala, pa se moraju naci u centru svakog razgovora. Oni u toj svojoj slijepoci i sebicnosti to ne vide. Oni vam ne dozvoljavaju da zavrsite zapoceti razgovor, oni uvijek pokusavaju nametnuti temu, za sve imaju odgovor, sve znaju i eto kad nesto rade.. eh .. tu su tek najbolji. Najbolji su i to vam bezgranicno dokazuju, a vi sto se ljutite?! Zar imate snage se usprotiviti i sumnjati u njihove velike sposobnosti?  Najbolji su takvi ljudi u svemu. Znaju istaci sve svoje vrijednosti na racun svih drugih. Oni su najbolji i u spremanju vase kuce, prljavog sudja, izboru namjestaja, auta… Vole da organiziraju tudje zivote, znaju kako to ide. Vole da ih se slusa. Njihova prica je vazna, njihov zivot je zanimljiv.. Ne kazem da nije.. njima bi trebao biti. Ne svima., Ne vama koji trebate malo kisika da bi disali. Oni vam zaklanjaju svijetlo, uzimaju kisik, guse bez i da stave vam ruke oko vrata.

Cesto cujem te price, kako se pricaju drugima i o drugima. Ponekad mi donesu svijetlost, jer shvatite ti isti ljudi tako vjerovatno pricaju o vama ‘tim drugim ljudima.’ Kako onda ne biti sretan i veseo. O vama pricaju i oni koji vas ne poznaju i oni koji vas slabo poznaje. 

Oni sto vas poznaju, oni ne pricaju o vama.. ONI PRICAJU SA VAMA!!

Do not apologize for being you,

for running

or walking slow
through the forest..
Do not burn self in the mist of the day

just because someone did no care…

Cujes li kako tisina pjeva?

Cujes li kako cvjece dise,

Kad se probudi ujutro

Pa te natjera da se nagnes

Da ga pomirises?

Cujes li kako suma zbori listovima svojim

Lomi grane a krosnje krsi

Dok lisce opada sa nekih od njih,

Vjetar cvili i muziku tuznu siri.

Umotalo se granje oko svog korijena,

Ljubi se dijevojka u supljini drveta,

Sunce se zarobilo u narancastoj boji dana,

Svaka zraka njegova je ostala zapetljanja

U cudu je djevojka ostala

Shvativsi 

Kako se legende nizu,

Kako svaka strana svoju povijest pise

Pa se ne zna sto je istina vise..

Nakon mnogo godina kad su se rastali

Znas li da..

Umrli su u zabludi

Jer..

Nisu ni znali da su se voljeli 

A vjetar je nosio poruku suncu

Rjecima ga usnulog budio:

‘Cujes li kako zvijede sapucu

Dok lisce opada sa nekih od njih

Dok vjetar cvili i muziku po njoj siri..

Voljeli su se njih dvoje bili..

Voljeli se mnogo..

Dok su se po sumama skrivali

I sa izvora vodu pili?!’

One day you will stand so tall,
unable to describe it all

You will be powerful and have sky in your pocket..

unpacking feelings will be your destiny call,

as you walk through life’s hall.
The wind will play and leave on you the last drop of the rain,
it will be like you are hitting stones of wall.

Will you cry?
Will you try to stop the rain,

Who will you call?

will you hold hands of strangers

to erase own pain?
The hands will disappear from your hands

will be unattached

they will fly away like a wind…
The sun will be sitting in the mist of unpredictable fear,

like a wind you will fly away

unable to feel those drops of rain…
once you step away from the sunset.

Sastale se tri vjestice,

Oko kamenitih vrata,

Gurajuci jedna drugu,

Udisuci ljepotu koja ih nestremice obuhvata,

Zanemarujuci zlobu koja im oci zmagaljava.

Promatrajuci se i izazivajuci se,

Koja je znacajnija?!

Tri poznate price 

Pocele su curiti po okolnim ulicama,

Bulevarima,

Seoskim prasnjavim cestama

o njihovoj sudbini.

Sudbini ljudskoj koja ih je dotakla,

Sudbini onih cija proslost se raspada..

I zbog cega je nastala ta duhovna prica

O vjesticama koje su ledile srca 

Onih koji ih nisu slijedili..

Mozda je tako i prica o grickoj vjestici postala.

O njoj sto nije u svoju ljepotu vjerovala,

Sto nije cijenila svoju duhovnost

Nego se tudjoj smireno predavala.

Zastanes da udahnes novu rijec,

Ne moze se sve reci bez stanke i odmora..

Kreiras nove price o starim sukobima,

O starim i novim ljubavima..

O ljudima koji su ostavili trag u tvojim snovima 

O ljudima cija te nesreca dotaknula,

O ljudima cija je pakost razorila nevinu ljepotu

Dok se ledenice na zidovima starog mosta formiraju

Od jesenskih kisa i zimskih padina..

Ti skupljas njihove kapljice u mracne tunele od zivota.

A kroz tunele zivota su se provlacile ljubav, zdravlje i ljepota.

Tri misteriozna bica koja se se nasla u tri razlicite dimenzije,

Tvog postojanja.

U radjanju, mladosti i starosti..

Pronasla si odgovore:

Shvatila da covijek tezi da pruza drugome ono sto u sebi posjeduje.

Ne mozes nesto pruziti iz ruke,

Ako u sebi nemas ni ljubavi, dobrote ni ljepote,
to ne mozes ni dati…!

The place where witches had their own place to gather. The legend says that they came to ask for own salvations, and peace that will bring to their soul.

People believed if they visit that place that it will bring them happiness…

.Iskrivljena slika iz ogledala poziva na randevu.

.Gledas u sliku..

Gledas u nju..

Trebala bi biti tvoja reflekcija..

A reflekcija se smije tebi.,

Potpuno je drugacija..

Ne vjerujes svojim ocima?!

Je li to lice sto te posmatra iz ogledala..

Tvoje?!
Pruzas mu ruke,

A ruka ti se prazna vraca..

Sto se dogadja?

Jos juce te je drugacije lice posmatralo iz ogledala..

Jos jucer si bila djevojcica,

Razlupanih i krvavih koljena.

Okrenes se vodenom carstvu..

Vec je vidjeno..

Kazes sebi..

Dok trazis te poznate uvojke i lik..

Cudis se..

i iz vode te posmatra tudja slika..

Izgleda isto, a nije ti ni nalik..

U moru tih iluzijaVrtis se u krug..

Izasao bi iz te zacarane dimenzije,

A ne pomjeras se!

Trcis od jednog do drugog mjesta..

Sva su ista..

Sve lutke iz izloga lice na jednu
Svata tijela postaju cijela masa

Vidjena drugacije jedino ocima stranca.

Uplasis se i trazis ponovo sebe
U moru tih poznatih i nepoznatih lica..

Trazis sebe..jer,

Jedino ti znas da si drugacija..

Odmaknes se smirenija od ogledala.
I Pomiris se da..iluzija..
Ostaje iluzija..

you see your true reflection..

you ask yourself is that how people see me?
you ask yourself how do you want people to see you..

Time will give you the answers that are you looking for..

.Isklesana od nedovrsenih prica

Sa torbom punom oziljaka,

Dosla si da trazis pravdu

Klececi pred Boga..

A pravda je zamotana u tisuce svjetlecih papira

I tko zna ciji je papir istina tvoja?!

Nisi li se nagledala jada dosta?

Nisili li zatomila svoju ljubav,

Samo da je zloba ne prepozna?

Koliko puta si gasila svoj sjaj,

Samo da bude identican drugima..

Koliko puta si se sklanjala i saginjala,

Zbog tih nekih,

Cija je zloba njih same iznutra iscrpila?!

Ostala su to prazna lica,

Goreci bez vatre i svijetla

Zatvorenih ociju,

Zagrnuti carobnjakovim plastom,

Koji uvijek izvuce nekog sretnika

Iz svog rukava bez pitanja,

A njihova lica ostala su da vise jos dugo,

jer..

Ispijena im je zivotna snaga,

Izjela je njihove osmjehe,

Jedino im je supljina ostala?!

A u sjaju sto je tinjao..

Ti si se vracala sebi..

Pozdravljavala si svoja jutra..

Bila si ti svoja..

Isklesana zena..

Ratnica i prijateljica,

I sadasnjih i buducih vremena.

Sjetis se prica, uskocica i pravila,

Sjetis se svih onih ljudi sto su ostali,

Uski u svojim stavovima,Umrtvljeni u svojim porocima..

I te sitne duse nadju snage,

pa ti svijetlo hoce da ugase..

Svojom mizerijom i oholoscu,

pokusavaju te poniziti a ne mogu..

Ne znaju..

Ne znaju da to ne mogu!!!

The road is narrow, long and dusty,

Unpredictable and mysterious.

The road is narrow, open or closed.

The road is like man’s souls,

Clean and warm,

When man is happy,

Bumpy and muddy when he is not.

The road takes you on the journey

Of its own!

Presenting a globe,

Discovering a soul..

Meeting up at the horizon

And looking at unknown..

Far and beyond..