Jednom kad zatvoris oci, kad dopustis vatri da gori i toci svoj plamen preko noci po tvojim ramenima, kad spustis zar u kosu a ona zablista velicanstvenim sjajem… Ne neces se usuditi reci da je kraj…Kraj nije, nego je to novi pocetak.. Snovi sto su te progonili godinama, neobicnih boja, uzarenog plavetnila i okrutnog mora.. usidrili su se u kolijevci zagrljaja.. A zagrljaj nevidljiva omca oko vrata moga i tvoga, raste u svojoj velicini, pije zrnca sa izvora mladosti i toci kapi rosne.. pune radosti. A nebo je prekrilo sivilom svoj ovozemaljski svijet. Svaka jedinka sjetila se svog pocetka, svoje povijesti, odrastanja i skupila je te uspomene u zjenice oka svog. Ne, nije to kraj.. to je pocetak neceg novoga! ..Krik razbije tihu sutnju sto se uvila u nasa jutra, dotakne to vrelo mladosti, uspomene zaspale i prijatelje odlutale. Probudi i dotakne svakog, a plamen gori, tinja, zari i nece da stanje…odjednom kao da smo progledali.. vidimo se, volimo se, grlimo se, dijelimo riznice nasih uspomena i sjecanja.. dok se novo jutro budi i novi pocetak nosi u nasa ustajala vremena…
You hold your light in your hands.. stay focused, enjoy the ride it will shine, it will keep you warm and safe, guiding you to the safety net!!!