Put…
Prodao si se za saku dolara..
Kad si spakovao kofere i krenuo u nepoznato.
Nije bilo lako..
Krijuci se sam od sebe si krenuo
Sa zeljom da se nadjes..
U grcu si prelazio preko nasmijanih lica
Trazeci poznate..
Putovanje do samog sredista dugo je trajalo.
Je si li pratio snove u tim danima?
Je si li zaplakao?
Je si li ostavio suzu u samom kutku oka
Kao sto si ostavio sume, zelena polja, rijeku,
poznata lica i casu domaceg veselja,
Da joj se vratis kad shvatis sto je sreca?!
Zivot je kao poker,
Igras otvorenih ociju, a budes izigran..
A moze da bude i ringispil..
Vrti se u krug,
Ponekad te zanos ponese pa letis visoko
Nije te ni strah gledati dolje,
A onda se obuzdas i trazis sigurnost u tom grumenu zemlje..
Koju si onako nevino jednom davno ostavio.
Pomirises zenlju ispod sebe
I cudis se sto mirise,
A zemlja kao zemlja mirisljiva, plodna, zelena, bogata.. zove na razgovor,
A ti se ne vracas njoj!
Kupis snove, one sto si nekad davno ostavio,
Trazis vise,
Mislis bogastvo je materijalno
Prodajes sigurnost, jer si se zasitio..
A onda shvatis da kljuc tvoje sudbine
Lezi zakopan u tebi,
Sreca je mala linija koja dobije smisao
Kad shvatimo kakvo blago u sebi nosimo!
A ti..
Zelis jos ocima utapkati ljepotu zemaljske kugle..
Zelis je obgrliti, zadrzati kao da je imitacija one druge!
Pitas se,
Postoji li covjek na ovoj zemlji koji bi te shvatio,
Koji bi dao smisao tim divljim lutanjima,
Trazenjima i iscekivanjima?!
Mozda je zivot kao brdska zeljeznica,
Penje se u nepoznato do odredjenog trenutka,
A onda koci i zastajkuje,
pa izguruje sve one nevidljive znakove.
A ti se mrstis kisa ce, uvlaci se hladnoca u kosti,
Mrak u sobu..
A ti se radujes..
Jos si tu..
Jos nade ima!
Nije ti lako..
Nisi vise dijete,
Bojis se sanjati jer ti to ne prilici,
Zdrobio si snove i spresao ih u korijenima
Ali..
Nisi se predao..
Vjerujes u jutra,
U izmaglice, u svitanja,
Osjecas titraje.
Ponovo se pitas, imas li snage da ponovo vjerujes?
Smijes li se nadati,
I pokupiti te zaboravljene snove?!
Nekada davno, ostavio si snove da spavaju u jaslicama novorodjenceta,
Ostavio si snove na tracnicama od vlaka,
Izgubio si ih u barsunastim oblacima
I sad se pitas, po tko zna koji put:
‘Gdje je nestao smisao svega?’
A svrha tvog postojanja je zapocela kao dar..
Priznajes ljubav s kojom si rastao,
Prepoznajes puteve na kojim si zastao,
Mudre rijeci, strana i domaca mjesta
I cudne face, tudje i tvoje poznate likove.
Bio si malo dijete u kolijevci bez snova
S nadom da krenes iznova
Kad se izgubis..
Mozda se lakse izgubiti, nego pronaci..
Slike ti postaju jasnije..
Misao postaje vedrija..
Lako je otici kad se imas gdje vratiti,
Lako je nestati, a tesko se izgubiti
Kad imas vjeru, dar i zelju..
Covjek si..
Treba da budes slobodan da biras,
Da planiras..
Da sanjas..
Da stvaras..
U svakom momentu dok rastes..
Treba imati mogucnosti..
Da,
Druga vrata otvaras!!!