Kad su krosnje zaklopile svijetlost,
Kad su kise izaprale vlagu,
Kad su suze oprale tugu iz srca..
Kad sam dodirivala zvijezde svojim pogledom,
Rekao mi je volim te..
Ostala sam zbunjena, kao dijete rasirenih ociju,
Ostala sam skamenjena, bez snage da se pomjerim,
Ostala sam sokirana i posramljena,
Prema ljubavi sto je izbijala iz njegovih pogleda!!!
Ruka mi ostala visjeti u oblacima..
Nisam se mogla prepoznati,
Dok mi je suza izbijala iz uglova
Iz skrivrnih pukotina..izgubih se od emocija..
Tako je to kad si voljena..!
Saptalo je drvece kroz grane,
Smijao se mjesec posmatrajuci nas sa strane,
Sunce nam je zmirkalo..
A ja sam sam samo cula dvije rijeci: ‘Volim te..!’
I ponovo se u sebi izgubila..
Rekoh sebi: ‘Ne biraj rijeci u sumraku
Ne pali vatru u vrucem danu,
Ne dodiruj, ako ne osjecas custvo sto te prozima
Ne trazi da budes drugacija
Ovakva kakva si, najbolje sebi pripadas..!!
Tu nasa prica zapocinje ,
Nas dvoje nestali u svijetu romantike,
Ti.. sto darujes mi svijet ispred mojih nogu..
Dar od Boga, mnogi bi rekli da mogu..
I ja sto zastajem, ispitujem,
Uljuljkana u narucje ljubavi
prije nego sto krocim u njega
I zvijezde smireno dotaknem..
