Vlak se lagano uvlaci u stanicu tutnjajuci, probijajuci noc svojim oporim zvukom. Sve je moglo zavrsiti i zapoceti upravo na tom mjestu,
Mogli smo izbrisati trag naseg postojanja jednom ruku.
Bi li pogrijesili?
Bi li se ogrjesili?
Sto smo od zivota zeljeli, a sto smo dobili?
Svaki covjek ima u sebi i dobro i lose. Treba znati kako upravljati sa sobom. Treba biti hrabar u sebi i njegovati dobro vise, dobro ce nas cekati. Dobro ce nas pratiti!!!
Svaki covjek na ovoj planeti ima svoj tovar sto ga nosi kroz uske ulice svog zivota. Posrce s njim, pada se i uzdize.
Tovar je pun svega i radosti i bola, smijeha, placa, ljutnje, mrznje, jadikovki, ljubavi, dobrote, strpljenja, vjere, mudrih rijeci i pravih poteza. Na nama je kad se sagnemo da pokupimo iz tovara ono najbolje.
Cesto ne poznano ni sami sebe, a kamoli druge i njihovu sudbinu. A brzi smo na rijecima. Brzi sa odgovorima. Cesto mi iskrsnu tako slike kako je ljudima cesto jezik brzi od pameti. Kako vole druge optuziti, kako su im drugi krivi i ne odgovaraju. Cesto te ljude i ne poznaju. Svi mi imamo taj neki osjecaj, ili vibe sto se odbija od nas. Nekog to privlaci, pa nas podrzava.. a drugi ga ne podnose pa nadju nacina da iskrenu sve ono dobro sto mi nosimo u sebi. Ne samo da izokrenu tu energiju, osjecaje, vec nadju nacina i da nas blate.. a i ne poznaju nas.
To me podsjeti na razne kriminalisticke serije i njihova vjecita prepucavanja i borbu sa zakonom.
Na kraju sve dodje do tog, kakvog advokata imate, koliko je brz i potkovan. Uvijek me nerviralo u tim serijama da nije do istine, vec do advokata i njegove sposobnosti. Cesto istina ostane skrivena, a muziku drzi onaj koji placa. Zar svi mogu biti tako podplaceni, u cudu se pitas?! To je malo dublja i duza tematika za ovaj mali prostor. Dobar advokat izvrne i cinjenice i istinu, a ako se nadjes s druge strane mozes samo da zjevas i vristis: Nije tako.’ Najgora i najgluplja su ona zatvorena pitanja, koja se odgovaraju sa da ili ne. U toj igri rijeci, koliko god sposobni bili, ako je advokatu cilj da izgubite.. vi ste bitku izgubili, cim ste zapoceli se igrati s rijecima. Niste to ni osjetili.
A ono vase, ‘ali.. cekaj.. to nije ono sto govorim.. ‘Nisam to mislila.. ali’.. ostane da visi u sobi i poslije, nakon sto je sudska rasprava zavrsena. Ako se kojim slucajem zbunite, razlog vise da vam ne vjeruju. Lica tudja, isprazna promatraju vas. Svi cekaju da nesto progovorite, a onda se bacaju na vas kao lavovi iz ringa. Nakostrijesi se griva, sape se ispreplecu. Svatko hoce svoj zalogaj. Ako kazete previse.. tek ste onda pojedeni. Dodjete im i kao dessert, kao sto bi narod rekao, date im i slag na tortu. Ne treba se dokazivati ni opravdavati u takvim razgovorima. Svatko cuje i izvuce samo ono sto zeli cuti. Za sve ostale cinjenice postaje gluh i ne sposoban prozvakati. Ne traze se tu osjecaji, nego cinjenice. Cinjenice koje se cesto izvrcu.. onako kako to prilici odgovara. Mada nije uvijek tako! Ponekad pravda i stigne.. bude spora, umorna i otrcana. Umori se i onaj sto je pravdu trazio, umori se od cekanja..
Kad si mlad vjerujes da je tvoje znanje i sposobnost dovoljno da sva vrata ti otvori. Vjerujes. S nadom se budis i ustajes. Onda shvatis nije tako, treba imati i te neke veze.. onda u zivotu lakse ide. Sto mozemo mi koji nemamo ama bas nikakvih veza? Treba li da odustanemo od svojih snova zbog drugih? Treba li pustiti druge ispred nas? Ne, ne treba odustajati od sebe i svojih snova.. nikako. Naci ce se nacina, duze ce trajati, ali ono sto nam je predodredjeno, u sto vjerujemo, za sto se borimo postat ce nam i dostizno nakon mnogih uspona i padova.
Ne mogu ne dotaci se onih ‘najboljih’ medju nama. Oni sto vas ili ne vide, ili vas vide s dozom prezira ili ljubomore. Cesto naidjem na price od onih koji su najbolji u svemu sto rade, ne zato sto su najbolji i nama. Najbolji mogu biti samo sebi, ali njihova samokritika je nestala, pa se moraju naci u centru svakog razgovora. Oni u toj svojoj slijepoci i sebicnosti to ne vide. Oni vam ne dozvoljavaju da zavrsite zapoceti razgovor, oni uvijek pokusavaju nametnuti temu, za sve imaju odgovor, sve znaju i eto kad nesto rade.. eh .. tu su tek najbolji. Najbolji su i to vam bezgranicno dokazuju, a vi sto se ljutite?! Zar imate snage se usprotiviti i sumnjati u njihove velike sposobnosti? Najbolji su takvi ljudi u svemu. Znaju istaci sve svoje vrijednosti na racun svih drugih. Oni su najbolji i u spremanju vase kuce, prljavog sudja, izboru namjestaja, auta… Vole da organiziraju tudje zivote, znaju kako to ide. Vole da ih se slusa. Njihova prica je vazna, njihov zivot je zanimljiv.. Ne kazem da nije.. njima bi trebao biti. Ne svima., Ne vama koji trebate malo kisika da bi disali. Oni vam zaklanjaju svijetlo, uzimaju kisik, guse bez i da stave vam ruke oko vrata.
Cesto cujem te price, kako se pricaju drugima i o drugima. Ponekad mi donesu svijetlost, jer shvatite ti isti ljudi tako vjerovatno pricaju o vama ‘tim drugim ljudima.’ Kako onda ne biti sretan i veseo. O vama pricaju i oni koji vas ne poznaju i oni koji vas slabo poznaje.
Oni sto vas poznaju, oni ne pricaju o vama.. ONI PRICAJU SA VAMA!!
Do not apologize for being you,
for running
or walking slow
through the forest..
Do not burn self in the mist of the day
just because someone did no care…