.Guram velike stvari u malu torbu, Mjerim vrijeme, mjesto, ljude, rijeci..Mjerim poglede. zagrljaje, poljupce..Visinu covijeka..Njegovu visinu u mojim ocima. Pitam se, covjece, zasto si malen i ponizan..? Tko ti je dodjelio status zrtve? Tko se poigrao sa tobom? Tko ti je zatvorio oci…Da je strah od rijeci nadvladao..? Sutis i slusas dok se svaki atom tvog tijela raspada dok i zadnja njena jedinka ne postane bezlicna masa! Sutis i upijas rijeci pogane..Rijeci se lijepe za tebe kao magnet..Sad si neiskusan, nevidljiv, smotan, jadan i neotopran na ljudski bijes..Bijes onih koji znaju kako velicati jedino sebe..Izabrali su ti status zrtve.. a prave se da su uz tebe., Dok ti se smiju u oci te gledajuA prazne rijeci iz njihovih usta izlaze.. .Te rijeci, velike, male, opake i snazne..Pune podrske i prikrivene logike…A ti sutis, uvucen u svoje oziljke. Tko moze reci da je njegov put ispravniji, bolji od tvog? Tko moze pruziti prst i velicati samo svoj dom?Zasto si postala sluga tih beznacajnih rijeci..Zasto sutis.. kad imas mnogo toga reci? Je si li sama izabrala zrtveni omoc oko vrata…A kad su te okrunisali.. ti pristala…Samo da bi negdje pripadala…Tisucu rijeci. milion izraza, milion bezlicnih likova Vrte se oko tvoje torbe pune uspjeha..Nemas snage da je otvoris i pokazes im tko si..Dali su ti naziv zrtve.. i ti i taj naziv ponosno nosis…Zasto si pristala da svezes ruke svoje? Da stavis maramu preko usta? Da svijet gledas kroz sklopljene oci? Zasto si dopustila da budes zrtva? Zasto? Da kukas, da molis, da places, da usporedjujes…Da vidis kako opaka rijec boli?U svakom pogledu ti nestanes, skrijes se i prestanes da postojis…A beznacajni likovi oko tebe se i dalje udizu rijecima tvojim, hvale se tudjim uspjesima..Nemaju vise ni razuma ni mjere..Daju savjete gdje ne treba..Ne postuju te…Prozdiru te pogledimaKao da si nepotreban….Uzvikuju naglas, Da je dobro sto si zrtva…. jer bas im takva zrtva treba..A ti.. ti se smijes naglas dok otvaras svoje koferce puno snova..I zakoracis u novi dan..
